brevijar ili časoslov (lat. breviarium: kratak pregled), u Katoličkoj crkvi propisana knjiga svakodnevnih molitava za klerike i redovnike. Noćni časovi (horae) nazivaju se nocturni; dnevni su laudes matutinae (jutarnje hvale), prima (oko 6 sati ujutro), tertia (oko 9 sati), sexta (oko podneva), nona (oko 3 sata poslije podne), vesperae (pred večer), completorium (završna večernja molitva). Sadržava antifone, himne, psalme i odabrane tekstove (čitanja) iz Biblije i tekstove crkvenih otaca i naučitelja. Brevijar je nekoliko puta službeno reformiran; II. vatikanski koncil dopustio je njegovo prevođenje na narodni jezik.
Srednjovjekovni rukopisni brevijari često imaju veliku paleografsku i umjetničku vrijednost, jer su iluminirani minijaturama. Najpoznatiji su Brevijar Belleville (oslikao ga je oko 1325. Jean Pucelle) i Brevijar vojvode od Bedforda, oko 1424–35 (oba u Nacionalnoj knjižnici u Parizu) te Brevijar Grimani iz 1500 (knjižnica Marciana u Veneciji). U Hrvatskoj je sačuvano razmjerno malo latinskih rukopisnih brevijara: Brevijar d’Este iz XV. st., renesansnog slikara Mattea da Milano (Strossmayerova galerija starih majstora u Zagrebu). Glagoljskih brevijara ima više: Brevijar MR 161 iz 1442 (Metropolitanska knjižnica u Zagrebu), Brevijar iz Huma s poč. XV. st. (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu), dva novljanska, četiri vrbnička i dr.
